Prirodno bogatstvo šuma, pašnjaka i livada iznimno je pogodno za pčelarstvo i uzgoj meda, posebno ako se uzme u obzir i čista i netaknuta priroda Bosne i Hercegovine koja se proteže od sjevernih livada i pašnjaka obraslih livadnim cvijećem, preko središnjih planinskih šuma, sve do južnih krajeva koji su bogati maslinicima, voćnjacima te mediteranskim biljem koje voli sušne klimatske uvjete.

Pčelarstvo je djelatnost koja zasigurno zahtijeva posvećenost i dosta vremena, ali se može pretvoriti u djelatnost koja će čak i u penziji donositi dodatnu zaradu osobama starije dobi, zbog čega je pčelarstvo kao djelatnost popularno i u Republici Srpskoj. 

U vremenu kada je tržište preplavljeno uvoznim, industrijskim i lažnim medom, pravi domaći med postaje sinonim za kvalitetu i zdravlje, a kao takav sa sobom nosi i visoku cijenu koja je opravdana upravo trudom i radom koje ova djelatnost zahtijeva.

Osim proizvodnje meda, pčelarstvo je važno i radi proizvodnje voska, matične mliječi i propolisa, koji su vrlo vrijedni u farmaceutskoj industriji te u proizvodnji ljekovitih pripravaka, posebno onih za ublažavanje dišnih tegoba i prehlada.

Većina osoba koje žive u seoskom kraju u dvorištu uzgaja raznoliko voće i povrće. Osim što je zdravije i ukusnije od voća i povrća koje je dostupno u supermarketima, pogodnije je za pripremu domaće zimnice, kisele i slatke, ali i ukusnih domaćih sokova.

Marmelade, pekmezi, džemovi, domaći sokovi i voćni sirupi, sve su traženiji posljednjih godina kada je osviještena i zdrava prehrana postala prioritet mnogim ljudima. Čak i ako ne uzgajate domaće voće i povrće, pojedine proizvode možete proizvoditi i od samoniklih i šumskih plodova, poput soka od mente, zove i divljeg šipka, ali i džemove od šipurka i šumskih jagoda.

Upravo zato što nastaju vrijednim radom i rukama čovjeka, a ne industrijski, ovakvih domaći proizvodi postižu i višu cijenu te je često teško zadovoljiti potrebe tržišta, što olakšava prodaju ovakve vrste domaćih proizvoda.

Vodeno bogatstvo Bosne i Hercegovine jedno je od najvećih u svijetu, s obzirom na ukupnu površinu države. Mnoštvo planinskih i krških rijeka, ali i malih brdskih rječica te prirodna jezera, sa sobom donose i bogatstvo životinjskim svijetom, a posebno ribama poput pastrmke, soma, smuđa, deverike i štuke.

Tokom proljetnih i ljetnih dana, kada se ribe najviše hrane i kada je voda toplija, ribolov je izvrstan hobi kojim se mogu baviti osobe starije životne dobi. Za izlov veće količine ribe potrebna je ribolovna dozvola koja se može dobiti u gradskim turističkim agencijama i ribolovnim društvima, dok se oprema potrebna za ribolov vrlo lako može pronaći u posebno opremljenim trgovinama.

Riba koja dolazi izravno iz prirode, a ne iz ribogojilišta, još je cjenjenija i često vrlo tražena, a posebno tijekom ljetnih dana kada brojni ljudi u svoju prehranu uvrštavaju veće količine mesa ribe nego u ostatku godine, upravo zbog njezinog laganog okusa, ali i mnoštva hranjivih elemenata kojima je bogata.

Od različitih vrsta ruža, jasmina, ljiljana, božura, nevena i hortenzije pa sve do ljekovitog ili začinskog bilja poput kamilice, metvice, majčine dušice, bosiljka, lovora; penzioneri koji uživaju vrijeme provoditi u vrtu i dvorištu kuće, vrlo lako svoju ljubav prema cvijeću i biljkama mogu pretvoriti u isplativu djelatnost.

U posljednjim godinama bilježimo povećano osnivanje pogona za proizvodnju prirodne kozmetike, a takve lokalne firme često biraju upravo lokalne biljne sirovine za proizvodnju te rado otkupljuju biljke i cvijeće uzgojeno u čistim, seoskim krajevima gdje je rizik od zagađenja biljki sveden na minimum. Lokalni restorani koji ne štede na kvaliteti namirnica koje koriste, često biraju upravo začinsko bilje uzgojeno na obiteljskim imanjima, za razliku od bilja koje je dostupno u supermarketima, čija kvaliteta, izgled i okus nisu jednako dobri.

Ljekovito bilje i cvijeće nisu tek ukrasne biljke u dvorištu kuće, već mogu imati znatno raznovrsniju namjenu zbog čega se planski uzgajaju, što može postati izvrsna djelatnost koja će doprinijeti kućnom budžetu.

Ono po čemu su starije generacije u ovim krajevima posebne jest i čuvanje bogate tradicije koja se njeguje desetljećima, pa čak i stoljećima. Brojne zanate i umjetničke radove specifične za ove krajeve imaju u malom prstu te im se još intenzivnije posvete u kasnijem dijelu života, kada započnu svoj penzionerski život.

Riječ je različitim vrstama hobija kao što su pletenje vunenih odjevnih predmeta, heklanje stolnjaka, izrada ručno vezenih goblena i umjetničkih radova, pletenje drvenih košara i izrada raznih drugih rukotvorina. One ne samo da nose vrijednost predanog i detaljnog ručnog rada, već nose i obilježje povijesti i vrijedne tradicije, zbog čega i njihova vrijednost raste.

Takve rukotvorine izvrstan su suvenir i poklon jer govore o bogatoj povijesti i tradiciji, zbog čega se često mogu pronaći u raznim suvenirnicama i lokalnim trgovinama koje zastupaju tradicionalne rukotvorine. Iz tog razloga, proizvodi penzionerskih hobija mogu postati vrijedan izvor zarade, posebno ako se razvije suradnja s lokalnom turističkom zajednicom ili udruženjima koja njeguju tradiciju.